The Initiation (1984.)

TAGLINES:

. . the night new blood is pledged.

They pledge themselves to be young, stay young…and die young.

Be young stay young… and die young.

ŽANR: slasher, triler

REDATELJ: Larry Stewart

SCENARIST: Charles Pratt Jr.

GLUMAČKA POSTAVA: Daphne Zuniga, Vera Miles, Clu Gulager, Marilyn Kagan, Robert Dowdell, itd…

GODINA IZLASKA: 1984. godina

VRIJEME TRAJANJA: 97. minuta

ZEMLJA: USA

JEZIK: Engleski

UKRATKO RADNJA:

Kelly Fairchield je mlada djevojka koja od još od malih nogu pati od nasilnih noćnih mora koja uključuju njezine roditelje. Unatoč napretku u istraživanju noćnih mora, njezino stanje se pogorša tjekom “Hell Week” inicijacije Delta Ro Kai sestrinstva održane u trgovačkom centru njezinog oca. U kasnovečernjim satima, Kelly zajedno s prijateljicama provaljuje u trgovinu neznajući da se u istoj nastanio psihotični serijski ubojica. Zarobljena u novoj noćnoj mori, Kelly se mora boriti za opstanak kada misteriozni luđak počinje ubijati njezine prijatelje, jednog po jednog…

RECENZIJA:

80-te su bile plodno razdoblje za slashere i do dana današnjeg zlatno razdoblje ikad za slasher žanr. Film The Initiation iz današnje recenzije je još jedan u nizu slashera iz tog vremena kada je nakon Halloweena, a naročito Friday The 13th, ne svaki mjesec nego čak svaki tjedan neki novi slasher izlazio. The Initiation je vjerujem većini jedan dosta nepoznat naslov, no po svemu zaslužuje da ga se spomene jer je u pitanju jedan pa skoro odličan film, ako ne i bolji od nekih poznatijih slashera iz tog razdoblja te me jako dojmio. Izašao 1984. godine, na prvi pogled film ne nudi ništa novo već koristi klasičnu slasher formulu, no opet uz sve to on koristi jednu dozu kreativnosti, posebnosti, sjajnu glume i krvava ubojstva koja će zadovoljiti svakog fana slashera. Dosta slashera tog vremena je odlučilo ili neki događaj ili blagdan zaokupiti (primjer My Bloody Valentine, pa Friday The 13th, itd…) tako da je i ovaj uzeo pod svoju ruku nešto i to inicijaciju, u ovom slučaju ulazak djevojke i službeno u kultno društvo djevojaka sestrinstva uz razne tajnovite događaje koji su se događali u prošlosti koji igraju veliku ulogu u filmu. Kada bi morao u par riječi ga okarakterizirati rekao bih mješanac Happy Birthday To Me 1981. godine te Friday The 13th iz 1980., iako bi se tu dalo napomenuti i Chopping Mail iz 1986. godine (čisto zbog lokacije zadnje polovice flma). Kada spominjem Happy Birthday To Me prvenstveno mislim jer je ovo film koji je slasher u svakom pogledu, no opet neobičan jer ima dosta elemenata trilera i misterije, dok je Friday The 13th najbolji primjer brutalnosti ovog filma. Film je također jedan u nizu koji spada u sorority slashere započete odličnim Black Christmasom iz 1974. godine preko The House On Sorority Row 1983, te iako nije bolji od Black Christmas, po meni je daleko bolji od The House On Sorority Row.

Film je dosta neobičan i čudan i to se već vidi u samom početku, jedna dosta zastrašujuća i efektna scena koja izgleda nevjerovatno jer kao i u dosta horrora tog vremena uviđamo nešto što se dogodilo u prošlosti, da bi onda otišli na sadašnjost tako da treba tu dosta da se pohvataju konci jer je radnja dosta zamršena, no nimalo dosadna. Film bih također mogao podijeliti na dva dijela: prvi koji igra kao neka teen komedija, dok zadnji dio kao istinski pravi slasher. Da, ovaj film je dosta neobičan i po tome. Na jedan dosta neobičan način je odlično ukomponirao komediju u stilu recimo The Revenge Of The Nerds koji je izašao čak iste godine te savršenog slashera (kakvog bi svatko poželio) u zadnjoj polovici, tako da u prvom djelu filma imamo prikaz jednog fakulteta, sestrinstva što igra veliku ulogu jer se glavna bit filma vodi oko glavnog lika Kelly Fairchield koja se sprema za inicijaciju te koju je odlično odglumila prelijepa Daphne Zuniga. Daphne Zuniga je inače i počela u slasher žanru filmom The Dorm That Dripped Blood 1982. godine, no u kojem se nije naročito iskazala te je imala jednu dosta malu ulogu no ovdje je konačno zasjala, ovo joj je jedna od najboljih filmskih uloga prije nego se proslavila kasnije u poznatoj seriji Melrose Place, itd… Njen lik je okosnica filma te ju je zanimljivo pratiti kroz šta sve prolazi do samog kraja filma uključujući razne noćne more, flashbackove iz djetinjstva, život sa prijateljima te naposljetku borbe za živu glavu. Redatelj filma jest Larry Stewart te je ovo bio njegov prvi i jedini film u karijeri koji je obavio sjajan posao što se tiče režije prezentirajući cijelu priču uz dosta napetosti i misterije u štihu Happy Birthday To Me, sviđa mi se ton filma, brutalnost ubojstava te izbor raznoraznih lokacija od bolnice do shopping centra tako da treba dosta paziti na radnju i priču da bi se povezali konci jer je scenarij Charlea Pratta Jr. dosta zamršen, u par situacija besmislen, ima tu baš dosta toga što na prvo oko ne izgleda na svom mjestu što do samog kraja još se samo malo više zakomplicira u radnji te bi nekom moglo smetati i taj humor te to što akcija što se tiče ubojstava u punom izdanju kreće tek u zadnjoj polovici filma (zadnjih 30-40 minuta).

U tom prvom djelu ni nema puno ubojstava (ima čini mi se samo jedno te već tad uviđamo ubojicu tako samo što vidimo njegove ruke te da nosi neke čudne bolničke rukavice), dakle ništa specijalno definirano, no u redu je te do kraja filma počinje razni alat koristiti. Film od samog početka više igra na jednom psihološkom nivou, detaljnom upoznavanju likova (naročito glavnog lika) uz već spomenuti humor koji se dosta javlja u prvoj polovici filma, tako da imamo tu dosta otkačenih scena što se tiče i priče o seksu, načinu pričanja, opijanja, itd… Dakle dosta smiješan je i sam dijalog što je dosta neobično jer većina slashera i iz tog vremena, a naročito danas slabo kombiniraju humor na pravi način no ovaj to čini i to kvalitetno, jedan je od najboljih primjera takve kombinacije tako da film zapravo u nijednom momentu i nije dosadan već je zanimljiv dok se ne događaju ubojstva, filmovi kao što su Just Before Dawn ili The House On Sorority Row dok ubojstava nema su full dosadni, no ovaj to svakako nije, naročito bih spomenuo jednu scenu sa nekim dečkom sa faksa u tom djelu vezanu za lik Daphne Zuniga koja prvotno počinje dosta napeto, a završava dosta smiješno (čak sam ju jedno 3-4 puta premotao zbog toga kolko je dobra scena, i što je napeta, smiješna, al i zbog toga što Daphne uviđamo u oblaćenju, a ženska stvarno ima zgodno tijelo što me podsjeća i na to da spomenem da se u filmu u par scena pojavljuju sise i to dosta dobre, prirodne sise što možda nisam očekivao, no svakako me iznenadilo ugodno uz prikaz par dosta općenito zgodnih treba. Gluma u globalu je na jednoj zavidnoj razini, uz već spomenutu Daphne Zunigu tu imamo i par glumaca koji su se proslavilu u par kultnih horrora, Clu Guluger iz Return Of The Living Dead te Veru Miles iz Psycho kao roditelji Kelly Fairchield te odlični Peter Read kao čovjek koji pomaže da Kelly što lakše prebrodi noćne more i traume iz djetinjstva. U zadnjoj polovici filma kreće makljaža u full slasher izdanju i to na jednoj dosta neobičnoj lokaciji i to na jednom visokom nivou, odnosno zadnja polovica filma se odigrava u nekom velikom shopping centru gdje ubojstva u velikom luku se počinju događati uz već klasičan način da nitko isprve ne primjeti da netko ubija, do zadnje žrtve Kelly kada situacija biva sve napetija i napetija.

Ubojstava u tim momentima ima mnogo, kvalitetna su i krvava kao u Friday The 13th tako da se čak ni jedan veliki majstor make up efekata kao što je Tom Savini ne bi postidio tako dobrih efekata, naročito mi je dobro ubojstvo lukom i strijelom (nešto što je iste godine kvalitetno odradio i Silent Night, Deadly Night). Twist pred sam kraj filma vezan za ubojicu je totalno neočekivan, dakle teško ga se može predvidjeti, te ono što ono mogu reći za njega da je u duhu twista u Happy Birthday To Me, dakle taj štih, zapravo ne bi se čudio da je u cjelosti taj film utjecao na ovaj (normalno u pozitivnom smislu to govorim). No za razliku od onog koji je isto wow neobičan ovdje mi je besmislen taj twist, iako je odlično odrađen te ostavlja gledatelja u misli, WTF? jer je ko što rekoh radnja u globalu malo teška za pratiti i shvatiti tko tu koga, zašto, itd… tako da je taj twist možda još malkoc to sve zakomplicirao, no kraj je stoga i više nego zadovoljavajuć te je pozitivan za razliku od Happy Birthday To Me koji završava u dosta napetom i nepredvidivom tonu. U konačnici, film mi se svidio, izuzetno je dobar slasher u pitanju, pravi primjer odlične kombinacije humora i horrora, sjajne glume i krvavih ubojstava, no malo ga je previše srozao jedan dosta teško shvatljiv scenarij koji je u dosta situacija zakomplicirao radnju tako da zbog toga nema savršene ocjene, već malo manje od toga, no i dalje mi se jako svidio film, čak i daleko više od nekih poznatijih naslova iz tog vremena kao što su The Prowler te The House On Sorority Row, jedan od najboljih i najbrutalnijih slashera tog vremena koji spada u samu kremu 20 najboljih slashera 80-tih te po meni uz Black Christmas najbolji sorority slasher film ikad!

8/10 Iznenađujuće zanimljiv i napet slasher, jedan od najboljih iz 80-tih!

ZANIMLJIVOSTI O FILMU:

Prvi film Daphne Zunige u glavnoj ulozi.

Filmski debi Hunter Tylo.

Prvotni izbor za redatelja nije bio Larry Stewart već netko drugi, no kako je snimanje filma kasnilo po rasporedu te je bio premašen budžet tada su producenti filma doveli Larrya Stewarta.