Dolls (1987.)

TAGLINES:

They want to play with you.

They walk. They talk. They kill.

ŽANR: horror

REDATELJ: Stuart Gordon

PRODUCENTI: Brian Yuzna i Charles Band

SCENARIST: Ed Naha

GLUMAČKA POSTAVA: Guy Rolfe, Hilary Mason, Stephen Lee, Ian Patrick Williams, Carolyn Purdy Gordon, itd…

GODINA IZLASKA: 1987. godina

VRIJEME TRAJANJA: 77. minuta

ZEMLJA: USA

JEZIK: Engleski

UKRATKO RADNJA:

Grupa putnika (kćer Judy, njezin otac te maćeha) zbog oluje u kojoj im je zapeo auto odluče provesti noć u obližnjoj velikoj kući kojoj su vlasnici jedan stariji bračni par koji proizvode lutke. Njima se još pridruže i troje mladih koji zbog istih razloga odluče provesti noć u misterioznoj kući. Kada kćer Judy primjeti da su lutke žive počinju čudne stvari da se događaju po kući, tijela se počinju nagomilavati u noći koju nitko neće skoro zaboraviti!

RECENZIJA:

Kako sam teški ljubitelj horrora sa lutkama nakon dosta odgađanja odlučih pogledati ovaj film. Ono što me prvotno iznenadilo jest kad sam vidio da je redatelj filma Stuart Gordon, da, Stuart Gordon, čovjek koji je prije ovog filma snimio par poprilično bolesnih horrora kao što su legendarni Re-Animator 1985. godine, a godinu kasnije još bolesniji From Beyond. Stuart Gordon je čovjek koji je odličan redatelj, ljubitelj poznatog horrora pisca Lovecrafta i koji je baš poznat po tim horrorima (navedeni naslovi su upravo i ekranizacije Lovecrafta) te teži prikazu dosta krvi, nasilja itd… nešto slično kao Sam Raimi (i po kvaliteti i viziji) tako da me ugodno iznenadilo vidjeti ovako nešto totalno drugačije iz njegove radionice. Čak je i doveo skupa poznatog producenta i prijatelja Briana Yuznu koji je s njim radio na navedenim filmovima da producira film što je već samo po sebi zagarantiran uspjeh po kvaliteti. Film je totalno drugačiji od bilo čega što je Gordon do tog momenta napravio, a i kasnije. Dugačak svega 77 minuta brzo proleti te mi nije smetalo uopće što je tako kratak, iako filmu ne bi škodilo da je dodano još nekoliko minuta. Film je snimljen 1985. godine, no zbog cijele post produkcije i izvedbe s lutkama nije izašao do 1987. godine kada su horrori s lutkama bili strašno popularni, npr. Curtains 1983. godine, pa i Poltergeist isto pomalo 1982. godine, odlični Magic još 1978. godine je napravljen, al ono što još više vrijedi napomenuti jest da je ovaj film pokrenuo jednu pravu malu revoluciju što se tiče horrora s lutkama te nakon ovog filma izašao je godinu dana kasnije Child’s Play sa čuvenim Chuckyem te još godinu dana kasnije čuveni Puppet Master, itd… te su oba filma bila mnogo inspirirana ovim filmom. Nažalost film nije pokupio pravu pažnju i slavu što je velika šteta jer film po svemu spada u istu ligu sa navedenim naslovima.

Ono što je super za film jest to da iako je napravljen sa malo novaca te slabom produkcijom to se gotovo i ne vidi što samo pokazuje koliko je film dobar i uvjerljiv, pa i to da izgleda ko da je skuplje napravljen nego što zapravo jeste. Snimljen u Italiji baš ima onako neki feel talijanskog horrora, stilski je na nivou te se vidi od gotovo samog početka da je ovo totalno ko što rekoh jedan drugačiji film od svih koje je napravio Stuart Gordon i prije, a i nakon ovog filma te da je htio publici pokazati da može nadmašiti samog sebe u prikazu nečeg novog te da može zastrašiti publiku i bez puno krvi, prikaza nasilja, itd…. Radnja filma je poprilično jednostavna, no brutalno zastrašujuća i posebna, kao neka bajka o moralu, u duhu bajki braće Grimm o nevinosti mladih prikazanih kroz ljubav, mržnju, te naposljetku ubojstvo, o tome kako treba održati ljubav prema lutkama i nevinost, inače nećeš dobro završiti. Uvod filma je odličan, uvodna scena je možda čak i najbolja koju sam ikad vidio u nekom horroru sa lutkama, a vidio sam ih dosta, jako zastrašujuće. Sviđa mi se kako je film krenuo te što nam je kasnije predstavio što stvarno spada u klasik horror žanra po pojavi, od nevremena, odnosno oluje, auto koji zapne u blatu, a da ne pričam velika i misteriozna kuća koja skriva puno tajni, no opet Gordon to kvalitetno prezentira tako da cijela priča izgleda uvjerljivo sa daškom crnog humora i što je najbitnije zastrašujuće! Atmosfera je od početka sjajna i glavni predvodnik u filmu. Mislim da je i više nego dovoljno prikaz sablasne velike kuće pune soba sa velikim hodnicima u kojima su lutke i igračke (dakle dosta poigravanja sa mrakom imamo, napetost na svakom koraku) i to sve pojačano jednom jezivom glazbom koja nosi ovaj film i servirana je u full napetim situacijama. Radnju pratimo od samog početka kroz oči djevojčice, njen pogled na društvo koje naglo odraslo, koje je bahato i koje je očito zaboravilo prebrzo kako je to vjerovati da bilo što na svijetu postoji. Film bi se najlakše mogao okarakterizirati kao horror film o lutkama uz priču o ukletoj kući te djevojčici koja po prvi puta osjeti sreću tako da sve to izgleda ko što sam već rekao neka bajka i to dosta jezovita bajka što i priliči tome da i gledamo radnju baš iz njene perspektive.

Od samog početka točno uviđamo naše likove tako da se da tu pretpostaviti tko je dobar, a tko je zao, odnosno tko bi mogao nastradati, a tko ne. Likovi ko likovi su solidni, naročito stari par i vlasnici kuće kojeg su odigrali fenomenalno Guy Rolfe i Hillary Mason, baš onako jezoviti starci sa britanskim naglaskom, te Carrie Loraine kao mala Juddy. Od ostalih likova mi je zapravo najjadnije bilo vidjeti dvije trebe obučene kao Madonna, dok mi se u jednu ruku i svidio Stephen Lee kao Ralph, smiješan i zbunjen mladić koji je nosioc crnog humora, dok roditelje male Judy neću ni komentirati jer mi nisu nešto baš. Prva polovica film djeluje možda malo usporeno, no sasvim dovoljno da uvidimo likove te da ih upoznamo, naročito kad se svi skupe za stolom što savršeno postavlja ton za ostatak filma te nagovješćuje da nekakvo zlo će se dogoditi. Specijalni efekti su maestralno napravljeni, i dan danas izgledaju brutalno dobro i kvalitetno, dakle nikako outdated. Lutke su zastrašujuće i to doslovce! Kombinacija kompjuterske animacije i pravih porculanskih lutaka koje na kraju izgledaju kao prave živuće porculanske lutke. Izuzetno dobro izvedeno sa malim budžetom te se na dosta detalja pripazilo da izgledaju savršeno. Ubojstva su jezovita, servirana u pravim momentima, ne previše nasilna i brutalna (dakle ništa kao Gordonov Re-Animator ili From Beyond), no opet inovativna da prestraše gledatelja, posebno kad njih više više krene u akciju. U par situacija me moram priznati dobro protreslo to što sam vidio jer film ima dosta zastrašujućih scena od kojih bi posebno izdvojio kao najdraže ubojstvo sa malim vojnicima, jako dobro. Lutaka ima mnogo u filmu, stvarno jako puno, od neke lutke pod imenom Punch, ima čak i dosta općenito igračaka, dakle  jedna velika galerija svega i svačega (slično kao Puppet Master) samo što je ovdje malo još i zastrašujuće, nitko se specijalno ne ističe te mi se stvarno sviđa ta facijalna ekspresija lutaka, njihov pogled, a da ne pričam okreti glavom što stalno rade.

Scenarij mi se nije toliko svidio, inače scenarist filma jest Ed Naha kojem je ovo jedini komercijalni uspjeh i koji je inače poznati pisac sci-fi knjiga, dok su Gordon i Yuzna briljirali on nije baš jer mislim da je mogao biti i bolji u vidu da više saznamo o lutkama, njezinim vlasnicima i moćima koje imaju, dakle neki konkretni odgovori, razrada i uvid u cijelu situaciju, to mi je falilo no sviđa mi se cijeli film u globalu jer kolko god bio on horror film o lutkama, opet nije kao svakidašnji takav tip horrora, već je dosta neobičan, kao neka bajka, ima duh djetinjstva, uz dašak crnog humora i sa jasnom moralnom porukom čine ovaj film unikatnim uz naravno same lutke koje su jezovite. Završnica je briljantna sa svim tim lutkama i igračkama, ima tu čak i jedan mali twist, dok je sam kraj totalno neočekivan, no prezentiran opet u jednom pozitivnom duhu koji zadovoljava uz jednu jasnu poruku, uz zadnje prizore koji su jezoviti te sam kraj zasigurno ostavlja prostor za nastavak kojeg je Stuart Gordon planirao, no nikad nije došao u realizaciju što je šteta jer vjerujem da se mogao izgraditi neki serijal od filma. Dolls je jedan izuzetno dobar, zastrašujuć i kvalitetno napravljen horror sa lutkama, uz Child’s Play i Puppet Master najbolji horror sa lutkama iz 80-tih, iako mi je malo slabiji od Child’s Play ukupno gledajući je jedan od općenito najboljih horrora 80-tih koji je mogao biti još i bolji da je imao malo kvalitetniji i razrađeniji scenarij, no i dalje mi se jako svidio, preporučam ga svima koji vole ovaj podžanr horrora i koji hoće vidjeti kako se može napraviti jedan prejeben horror sa malo para, a i također za sve fanove Stuarta Gordona, u jednom drugačijem, ali jednakom dobrom svjetlu!

8/10 Jezovit i kvalitetan horror sa lutkama, jedan od najboljih ovog podžanra!

ZANIMLJIVOSTI O FILMU:

Snimljen zapravo prije slijedećeg Gordonovog filma From Beyond (1986.) te je sniman na istim setovima, no izdan je godinu kasnije zbog post produkcije te namještanja svih specijalnih efekata na lutkama.

Guy Rolfe je za svoju ulogu filmu morao obojati kosu u bijelo te nije bio baš zadovoljan kada je uvidio da mu je kosa ispala žute boje.

Zvukovi šaptanja lutaka su napravljeni od strane raznih prijatelja i obitelji Stuarta Gordona, uključujući njegove djece te žene Carolyn Purdy-Gordon.

Stuart Gordon je u jednom trenutku bio zainteresiran da napravi tj. režira nastavak ovog filma.