Orphan (2009.)

TAGLINES:

Can you keep a secret?

There’s omething wrong with Esther.

You’ll never guess her secret.

Evil has a new home.

ŽANR: horror, triler

REDATELJ: Jaume Collet-Serra

PRODUCENTI: Joel Silver, Susan Downey, Jennifer Davison Killoran i Leonardo DiCaprio

SCENARIST: David Leslie Johnson

GLUMAČKA POSTAVA: Isabelle Fuhrman, Vera Farmiga, Peter Sarsgaard, Jimmy Bennet, Aryanna Engineer, CCH Pounder

GLAZBA: John Ottman

GODINA IZLASKA: 2009. godina

VRIJEME TRAJANJA: 123. minute

ZEMLJA: USA

JEZIK: Engleski

ZARADA: 76,699,632 $

UKRATKO RADNJA:

Tragični gubitak njihova nerođenog djeteta uništio je brak Kate i Johna Coleman, a Kateino krhko psihičko stanje narušavaju noćne more i demoni iz njezine prošlosti. U pokušaju da održe barem privid normalnog života, par odlučuje usvojiti dijete. Johna i Kate u lokalnom sirotištu na vrlo čudan način privuče djevojčica po imenu Esther, no Esther nije onakva kakvom se čini. Gdje god je neka nevolja tu je i Esther, a nakon što se zabrine za sigurnost svoje obitelji, Kate pokušava potaknuti Johna i ostale da sagledaju Esther u drukčijem svjetlu. Međutim, na njezina upozorenja obrate pažnju tek kada je možda prekasno… za sve!

RECENZIJA:

Sjećam se da sam ovaj film prije par mjeseci pogledao te mi je dalje u svježem sjećanju. Nisam nešto pretjerano očekivao od filma, dosta sam sličnih filmova na skoro istu tematiku ovo desetljeće pogledao koji su na mene ostavili dosta mlak dojam no ovaj film to definitivno nije i komotno mogu reći da me oduševio. Ono što me prvo privuklo ka filmu (mislim da je više nego jasno) jest poster samog filma i čuvena rečenica sa postera, “There’s something wrong with Esther” i stvarno, nešto je jebeno pogrešno sa Esther, no idemo redom. Film bih najlakše opisao kao jedan standardan film o zlu djetetu, znači svatko tko prati taj podžanr zna odprilike što očekivati, no ipak uz par dodataka te bi ga najlakše usporedio i naveo kao kombinacija ovih četiriju filmova: The Omen 4 (usvojenje djevojčice nepoznatog porijekla), Mikey (traženje ljubavi u obitelji), The Good Son (zima te osoba koja jedina shvaća što se to događa) i The Bad Seed (šta drugo nego glavni ženski lik koji je živo zlo) te bih rekao da je ovaj film definitivno najbolji s ovom tematikom zlo žensko dijete od vremena klasika kao što je već spomenuti The Bad Seed, uz razliku što je ovdje u pitanju posvojeno dijete dok tamo nije bilo te je ovaj film zasigurno pomalo uzimao od svih ovih navedenih i dodao svoj štih što je učinilo ovaj film dosta unikatnim. Filma se prihvatio malo poznati redatelj Jaume Collet-Serra koji do ovog filma je režirao svega par filmova, a najznačajniji jest dosta dobar remake kultnog klasika House Of Wax iz 2005. godine. Mora se priznat da je više nego odličan posao napravio. Jako dobro baratanje kamerom, stvaranje atmosfere i napetosti te odličan prikaz jedne obitelji koja je u početku idilična, a na kraju postaje sve totalno suprotno zbog uljeza koje dolazi u kuću koje kvari tu cijelu idilu i koje je puno zla uz odlične kuteve snimanje, uz puno pažnje na detalje te mi se veoma svidjelo što je u filmu zima pošto volim zimu u horrorima i trilerima.

Uvodna scena mi dosta liči kao neka vrsta posvete filmu It’s Alive dok se veoma uskoro zatim upoznajemo sa likovima koji predstavljaju jednu malu  savršenu obitelj (tako barem izgledaju uz zapravo neke jasne i prikrivene probleme koji se otkrivaju tokom filma) koje usvajanje male djevojčice Esther još više zakomplicira, iako prvotno sve izgleda u redu ubrzo postaje suprotno. U 2 sata što traje film mogu se kvalitetno upoznati baš svi likovi te se suosjećamo s njima tako da nije nimalo svejedno kad dođe trenutak da bi netko od njih mogao nastradati. Karakterizacija likova je sjajna naorčito u psihološkom smislu. Vera Farmiga je obavila sjajan posao u ulozi majke, dok je u jednom sličnom filmu Joshua iz 2007. godine koji je dosta slabiji od ovog filma bila dosta slaba i nikakva ovdje je dosta dobra, jaka i pametna te jedina odprilike već od početka konta da se sa Esther nešto čudno događa (slično ko lik Elijah Wooda u klasiku The Good Son iz 1993. godine – nitko joj ne vjeruje u sve što priča, naročito jer se Esther ponaša fino na površini, a ona ima jednu mračnu prošlost što sve više dolazi na vidjelo). Filmom obiluje veoma dobra atmosfera puna napetosti i prvenstveno misterije pošto nikako da se skuži što se to događa sa malom Esther, tko je ta mala, odakle je i zašto čini sve te zle stvari? Svaka čast za jedan pametan scenarij koji nažalost nije savršen jer je u zadnjoj trećini filma dosta kiksao, no najbitnije jest da me držao u iščekivanju, zanimljiv je i definitivno ne ostavlja nikog ravnodušnog, i što se tiče same tematike na kraju krajeva (film je čak imao u traileru izjavu Esther u filmu da mora da je teško voljeti usvojeno dijete jednako kao svoje rođeno, ne moram ni pričati da je Warner Bros odmah morao to maknuti). Film zasigurno potiče dosta na razmišljanje o djeci i općenito zlu oko nas jer ovdje bit nije neko supernatural dijete u pitanju obuzeto npr. Sotonom, već najobičnije dijete koje je pravi predstavnik termina “pure evil”. Ostatak ekipe je super također odradio posao (uz spomenutu Veru Farmigu i CCH Pounder u maloj ulozi) dok Peteru Sarsgaardu uloga oca po meni baš nije nešto legla, nije baš bajno obavio posao. Gluma je strašno i iznenađujuće dobra što se tiče mlađih glumaca koji u velikom luku nose ovaj film, Aryanna Engineer u ulozi Max te prvenstveno Isabelle Fuhrman u ulozi zle Esther. Mislim da bi trebalo zapamtiti ime Isabelle Fuhrman pošto je to glumica u razvitku karijere u Hollywoodu, za koju će se vjerujem još čuti i za koju vjerujem da će imati jednu blistavu karijeru. Esther je ujedno najbolje i okarakterizirana u cijelom filmu. Od početka se vidi da je mala čudna zbog naglaska i načina oblaćenja zbog čega je većina i ismijava no ono što se kasnije sazna o njoj je zbilja šokantno i nepredvidivo. Nigdje se ne uklapa, dakle svuda je kao uljez te kolko god bila negativac ujedno je i totalno tužan lik, žališ ju (naročito kad čovjek shvati istinu o njoj) nitko je ne trpi osim očuha te jedino što radi da bi privukla pozornost su ubojstva te još neke druge stvari koje su izrazito bolesne (naročito jedna scena koja ima veze sa alatom – prestrašno). Da je netko drugi bio na mjestu Isabelle Fuhrman mislim da ne bi bilo baš uspješno. Sviđa mi se njena sablasna odjeća koja samo dodaje jezi u ovom filmu. Od svog tog nekog ruskog naglaska do opakog izgleda i pogleda. Nevjerovatno kako na površini može biti fino dijete, a u duši opako zlo.

Ima par ubojstava, no ne previše, te su učinjena sasvim dobro (naročito prvo) pošto film prvenstveno puca na misteriju, napetost i kvalitetnu atmosferu, no svejedno su definitivno šokantna (naročito vrijedi opaziti detaljnije ubojstva i dijalog dok se ona odvijaju). Kroz cijeli film Esther manipulira sa svima (prvenstveno sa Max koju dribla samo tako) i radi stvarno dosta nevjerovatnih i bolesnih stvari te jedina koja kuži da je mala čisto zlo od skoro samog početka jest spomenut lik Vere Farmige Kate. Trenutak kad se konačno dozna istina (dakle twist) vezano za Esther je nevjerovatan i dosta šokantan. Jedan od najboljih i najšokantnijih twistova koje sam ikad vidio no nakon toga film pada i jedino što ga održava jest lik Esther, no dosta je slab i predvidljiv (moram se složiti sa jednom recenzijom što sam vidio, 2/3 film je genijalan, dok zadnja trećina je loša sa standardnim klišejima, borbom za preživljavanje i predvidljivim krajem. Moram čak napomenuti u par trenutaka u toj zadnjoj četvrtini koje su me maltene podsjetile na Fatal Attraction. Mogli su napraviti daleko bolju završnicu i sam kraj tako da je tu scenarij na štetu kiksao. Posebno mi se i daleko više dopao “alternate ending” koji je čak i više “chilling” nego originalni kraj, definitivno bolji od originalnog kojeg toplo preporučujem pogledati (šteta velika što njega nisu stavili da bude službeni kraj filma). Vrijedi napomenuti i da se Leonardo Di Caprio pojavljuje kao jedan od četiriju producenata što me ugodno pomalo iznenadilo. Film je naišao na podijeljeno razmišljanje kritike i publike, no zasigurno je u pitanju jedan od najboljih novih horrora, možda čak i najbolji iz 2009. godine koji je jeziv, ima šokantan twist te bi čak usudio se reći najbolji film na ovu temu još od vremena klasika kao što su Mikey, The Good Son čuvenog The Bad Seed. Svakako vrijedno pogledati, naročito za fanove ovakvih tipova filmova, prvenstveno zbog lika Esther!

8.5/10 Iznenađujuće dobar film, jedan od boljih novih horrora!

ZANIMLJIVOSTI O FILMU:

Warner Bros je bio primoran da promijeni originalni trailer filma i makne rečenicu što izjavljuje Esther:”It must be hard to love an adopted child as much as your own” nakon mnogo prosvjeda od strane roditelja koji su usvojili djete te raznih udomiteljskih organizacija.
Slika Saarna Instituta je zapravo slika fakulteta Alma u St. Thomasu, Ontario, Canada. Zgrada je uništena u požaru 28.5.2008.

U ranijim predlošcima za scenarij, pjesmu koju Esther pjeva jest “Que Serra, Sera (Whatever Will Be, Will Be) od Doris Day.

Film je originalno napisan da se snimi u jesen te je čak i par scena snimljeno za film, no taman prije snimanja u Prosincu 2007. godine Toronto je zakačio nevjerovatan snijeg tako da je film morao da se prilagodi ka zimi.

Lik Esthera je originalno napisan kao djevojčica sa plavom kosom i malo delikatnijim obilježjima. Isabelle Fuhrman ne paše tim zahtjevima, no uspjela je dobiti ulogu jer je fenomenalno odradila audicije.

Isabelle Fuhrman se pojavila na audiciji obučena u staromodnoj haljini zajedno sa vrpcama oko vrata i zgloba.

Peter Sarsgaard osim u ulozi Johna se pojavljuje u početku filma u ulozi doktora.