Martyrs (2008.)

TAGLINES:

They did not finish to be alive…

ŽANR: horror, drama

REDATELJ: Pascal Laugier

SCENARIST: Pascal Laugier

GLUMAČKA POSTAVA: Morjana Alaoui, Mylene Jampanoi, Catherine Begin, itd…

GODINA IZLASKA: 2008. godina

VRIJEME TRAJANJA: 100. minuta

ZEMLJA: Francuska

JEZIK: Francuski

BUDŽET: 2,8 000 000   €

UKRATKO RADNJA:

1970-tih djevojka Lucie koja je proglašena nestalom više od godinu dana je pronađena lutajući ulicama u katatoničnom stanju.  Nije sposobna nikome opisati niti ikome reći što joj se dogodilo, ali je otkriveno da je provela gotovo godinu dana u napuštenoj klaonici , u jednoj sobi gdje je bila mučena i zlostavljana. To nažalost nije bila obična otmica niti djelo nekog pedofila, već nešto puno strašnije.

RECENZIJA:

U zadnjih par dana sam se ponovo ufurao u francuske filmove, prvenstveno horror žanr tako da evo recenzije o možda čak i najboljem francuskom horroru ovog desetljeća koji me doslovce oduševio, a to dosta govori jer ovo desetljeće francuzi inače doslovce vladaju što se tiče horror žanra i to je mislim svima već jasno (amerikanci im nisu ni do koljena i mogu se jednostavno posramiti koja sve smeća snimaju u ovom desetljeću), dok francuzi u širokom luku briljiraju. Sam redatelj (ujedno i scenarist filma) jest mladi Pascal Laugier koji je do ovog filma napravio samo jedan film i to horror Saint Age iz 2004. godine kojeg nisam dosad pogledao, no čovjek ima veliki potencijal i talent i nadam se da će se još čuti za njega i da će imati blistavu karijeru jer je on ovim filmom pokazao da je veliki ljubitelj žanra i da kvalitetno razumije žanr, a da ne pričam da je odličan redatelj koji majstorski barata kamerom i da zna odlično rasporediti i prezentirati jednu dosta mračnu i nimalo laku priču u film koji se gleda u dahu za maksimalni doživljaj. Čovjek je trebao biti i redatelj remake-a Hellraiser, no nažalost otpao je iz cijelog projekta (ne znam nažalost ni razlog tog čudnog poteza).

Martyrs izgleda možda na prvi pogled kao još jedan u nizu vala francuskih horrora što imamo danas, no on predstavlja nešto još daleko više, moćnije i šokantnije što većina prethodnika nije uspjela baš u potpunosti prikazati i možda čak predstavlja pravi vrhunac i kremu francuske horror kinematografije koje će biti teško u skoroj budućnosti nadmašiti i ujedno je jedan od najboljih horrora ovog desetljeća. Ovo je jedan dosta depresivan horror film koji ni u čemu nije pozitivan te tako od samog početka kreće, dovoljno je jak da uzmemiri, realističan je, pametan te također snažan da pokosi čovjeka u tugi i bolu zbog viđenog (već sam početak naglašava to sve i to u stilu Leon: Profesionalac), brutalno toliko da i nedužne glave poput male djevojčice bivaju ubijene što je više nego dovoljno da čovjeka protrese dok taj cijeli uvod ima osvetnički štih I Spit On Your Grave: “oko za oko, zub za zub”. Film ima jednu bolesnu atmosferu od samog starta koju bih najrađe i najlakše usporedio sa šokantnom dramom Gaspara Noe Irreversible iz 2002. godine u prikazu bolesnog svijeta u kojem živimo, koji savršeno prikazuje onaj mračan pogled na ljude, njihov život, reakcije i razmišljanja sa podosta šokantnih i brutalnih scena te odličnom dozom drame koja je ovdje fantastično upakirana sa horrorom.

Tematika na trenutke izgleda dosta kao Hostel, pa i Saw te sam film jest brutalan kao neki raniji francuski horrori, no ovaj film je meni bolji od svih tih te ovi navedeni se ne mogu usporediti s njim prvenstveno jer je realistično težak za pogledati i brutalan (dakle specijalni efekti su više nego sjajni i šokantni te su prvenstveno vjerodostojni nimalo lake priče), izrazito je napet i uz sve to ima odličnu karakterizaciju likova što neki raniji spomenuti horrori nisu imali baš nešto naročito i to naročito na ovakvom visokom nivou (prvenstveno dviju glavnih likova oko kojih se vodi ta cijela tužna i tmurna priča) do kojih ti je baš stalo, jer oni nisu ovdje bezvezno prikazani, već kao pravi ljudi sa istinskim osjećajima, problemima, sa patnjom i bolnom prošlošću koja igra veliku ulogu u filmu. Uz sve to film fascinantno prikazuje ono što je danas dosta prisutno u svijetu, tj. da se na tone godišnje događa da ljudi bez traga nestaju, da oko nas biva trgovina ljudima, razna mučenja, no da rijetko tko tome staje na kraj i da se usudi boriti protiv toga te imamo taj cijeli prikaz tog mučenja ljudi koji je poprilično uznemirujuć. Gluma i to prvenstveno dviju glavnih glumica Morjane Alaoui te Mylene Jampanoi je nevjerovatno dirljiva i uvjerljiva što stvarno mnogo doprinosi filmu. Odličan je prikaz psihičkog stanja i beznađa skupa sa depresijom jer to u globalu i je ovaj film, prikaz beznađa i depresije skupa sa dosta uznemirujućih scena što nije za svačiji želudac. Prvotni dio filma je dosta mračan i šokantan (već uz par flashbackova mučenja te prikaza osvete), dovoljno je kvalitetan da se upoznaju likovi (što je fascinantno spomenuti da se cijela radnja odvija u nekoj kući, dakle to je središte cijele priče) dok već na polovici filma se još gore stvari kreću događati (lanci povjerenstva pucaju, dolazi do tragedije, nemira, a tek bizarne scene otkrivanje zarobljene žene po kući sa nekom neobičnom napravom na glavi što dosta bolno i krvavo izgleda te ispušta zvukove ko neka životinja što dosta zvuči zastrašajuće kroz film (u dosta situacija se taj zvuk i javlja) koje u zadnjih pola sata eskaliraju u neke od najtežih pola sata koje sam ikad gledao u svom životu.

Torture porn do samog kraja, ništa možda prejako naglašeno, ali konstantno, postepeno i zastrašujuće te jako teško za pogledati kao i cijeli film u konačnici koji postepeno uvlači gledatelja u priču i svijet filma. Sam kraj prvotno možda izgleda besmisleno i iznenađujuće, čak i zbunjujuće bih rekao no nije, ali je zato donekle zadovoljavajuć znajući što je do tada sve bilo viđeno te je istovremeno nepredvidiv (treba samo malo bolje pratiti radnju da bi se skužilo čemu takav kraj jer film ima/sadrži dosta nekih sakrivenih poruka/simbola upotpunjeni savršenim dijalogom koji dosta stavlja na razmišljanje o životu općenito i životu nakon smrti) koje na kraju krajeva savršeno zaokružuje poantu ovog nevjerovatnog filma. Film me dosta uznemirio, šokirao, čak i zastrašio viđenim, no izuzetno me impresionirao jednim pametnim i zrelim scenarijem, dirljivom glumom te sveopćim prikazom na mračni pogled ljudi, da netko može biti tako okrutan i nemilosrdan prema ljudima te cjelookupnim prikazom na šokantni svijet koje nas okružuje i za kojeg većina nisu ni svjesni (u smislu da ovakvi bolesnici uopće postoje). Toliko mi se svidio film da mi je postao sada već omiljeni francuski horror film i jedan mi je od omiljenih francuskih filmova ikad skupa sa Irreversible. Nažalost kolko čujem američki remake filma se već radi što je samo po sebi WTF? i nevjerovatna glupost (klasičan stereotip amerikanaca koji svojim pristupom hoće nešto napraviti, no na kraju obično unište već odličan film) koji će vjerovatno traljavo ispasti i od kojeg ne očekujem puno, dok ovaj film iako nije za svakoga uistinu vrijedi pogledati jer je u pitanju remek djelo žanra i jedan od najboljih horror filmova ove dekade.

10/10 Savršenstvo i remek djelo francuske kinematografije.

ZANIMLJIVOST O FILMU:

U prethodnom filmu Pascala Laugiera Saint Age iz 2004. godine glavni lik je Anna Jurin. U Martyrsu je Anna ime jedne od glavnih ženskih likova dok je Lucia Jurin drugi ženski lik.