The Others (2001.)

TAGLINES:

Sooner or later she’ll see them, then everything will be different.

Sooner Or Later They Will Find You.

“No door is to be opened before the previous one is closed”

How do you keep them out, when they’ve already invited themselves in?

Do you believe in ghosts ? She didn’t…

Close Every Door, Turn Off Every Light, And Look For The Others

ŽANR: horror, drama

REDATELJ: Alejandro Amenabar

PRODUCENTI: Fernando Bovaira, Jose Luis Cuerda i Studio Canal

SCENARIST: Alejandro Amenabar

GLUMAČKA POSTAVA: Nicole Kidman, Alakina Mann, Christopher Eccleston, Fionulla Flanagan, itd…

GODINA IZLASKA: 2001. godina

VRIJEME TRAJANJA: 104. minute

ZEMLJA: USA/Španjolska

JEZIK: Engleski

BUDŽET: 17,000,000 $

ZARADA: 209,947,037 $

UKRATKO RADNJA:

Približava se kraj 2. svjetskog rata i žena pod imenom Grace Stewart živi sa svoje dvoje bolesne djece u velikoj kući na pustom otoku Jersey, u Engleskom kanalu gdje očekuje svog muža koji se bori u ratu, iako se pribojava i misli da je već poginuo. Djeca imaju jednu dosta rijetku bolest zbog koje su alergična na svjetlo koja iziskuje dosta striktna, čudna i religijska pravila življenja postavljene od strane njihove poprilično zaštitničke majke Grace. Pošto su prijašnje sluge bez traga nestale Grace prima ponudu novih sluga u kuću te nakon njihovog dolaska u kuću čudne stvari se počnu događati u kući zbog kojih sama Grace počinje ispitivati samu sebe je li uistinu luda ili se stvarno netko skriva u kući pokušavajući ih otjerati odande.

RECENZIJA:

U današnje vrijeme kada horror filmovi su u većini slučajeva dosta loši je i više nego lijepo iskustvo i ugodno naići na neki odličan film koji vraća vjeru i nadu da valjda neće nama svima drag horror žanr izumrijeti te da se još kvalitetno hvala Bogu nešto događa u Hollywoodu. Film iz današnje recenzije je upravo takav, dvaput dosad pogledao, oduševio me na mnogo načina te s užitkom pišem ovu recenziju. The Others iz 2001. godine možda nije najoriginalniji film svih vremena, ali je svakako poseban i remek djelo žanra. Kombinacija Španjolske i SAD-a je urodila plodom i dala jedan izrazito velik i pozitivan rezultat. Ono što definitivno vrijedi prvo reći jest da je film kao neka kombinacija filmova tj. klasika kao što su The Haunting iz 1963. godine, The Innocents iz 1971. godine (dakle klasičnih filmova o duhovima i ukletoj kući) te svakako The Sixth Sense iz 1999. godine koji je napravio jednu pravu revoluciju u svijetu filma te godine postavši jedan od najprodavanijih filmova godine, zbog toga jer je povratio vjeru i život u jedan dosta do tada uspavan žanr te kao što možda većina znaju, zbog svog nevjerovatnog i šokantnog twista. Radnja u filmu je smještena u Engleskoj, oko 1945. godine te se skoro sva događanja događaju u kući koja je velika, koja je dosta mračna te skriva dosta tajni. Film funkcionira kao jedna savršena priča o duhovima jer je spooky, ima jednu sjajnu jezivu atmosferu punu nepredvidivosti, misterije, i sadrži zastrašujuće scene kojih nema možda puno u glavnom prikazu i planu, od pojave duhova i raznih događaja vezanih za njih već dosta toga samo osjetimo i čujemo. Sam film daleko više puca na atmosferu, na maštu gledatelja, a i također glavnih likova da nas zastraše. U svom prvom filmu na engleskom jeziku redatelj Alejandro Amenabar briljira u gotovo svakom segmentu. Vjerujem da većina vas nije čula za njega, no u pitanju je definitivno najbolji španjolski redatelj u zadnjih 20 godina. Nema puno filmova iza sebe, no i to malo što ima jest kolko čujem odlično (morat ću definitivno malo bolje zagledati u njegov opus) te sam Amenabar glasi za jednog od najboljih horror redatelja zadnjih 15-ak godina, od nevjerovatnih i pomalo šokantnih naslova iz 90-tih kao što su Thesis, Open Your Eyes, itd…

Amenabar je osim režije napravio jedan dosta dobar glazbeni score koji baš proganja od same uvodne špice i jedan dosta zanimljiv i kvalitetan scenarij filma te u tom segmentu je pokupio inspiracije razne od već spomenutih filmova i u tom svjetlu ga se komotno može usporediti i sa M. Night Shayamalanom koji je režirao i napisao scenarij za film The Sixth Sense kad je tehnika u pitanju zato što ima kvalitetno znanje izabiranja pravih glumaca za film, upotrebe svijetla koji izgleda dosta prirodno uz sam naglasak na prvenstveno korištenje dosta mraka uz svijeće te eventualni blagi prikaz dana, te prezentiranja priče, i to sve bez korištenja nimalo nekih specijalnih kompjuterskih efekata. Sve je odrađeno na jednom uvjerljivom i realističnom nivou, uz minimalističke efekte vračajući sve nas u vremena kao što su 50-te i 60-te, što se tiče priče i kvalitete. The Others je jedan sjajan primjer art filma, prave umjetnosti koji nadmašuje i samog sebe u miješanju vjere i religije (da se događaju stvari koje religija odbija), dobra i zla (da je zlo među nama), te naposljetku miješanja snova i stvarnosti (dosta se toga isprepliče, ko neka iluzija sve djeluje) jer cijeli film izgleda kao jedan veliki san, gotovo kao film The Shining. Kinematografija je prelijepa (Javier Aguirresarobe je obavio odličan posao) uz briljantnu scenografiu. Toliko se pazilo na detalje da je to gotovo nevjerovatno kako to sve izgleda. Kuća je prelijepa kolko god bila zastrašujuća, veliki je naglasak na njoj pošto je glavno mjesto radnje te uviđamo razne segmente kuće od stepenica do kuhinje, sobe do podruma te film fantastično hvata duh vremena u kojem i spada po radnji (dakle 40-te godine 20. stoljeća). Amenabar fantastično koristi kameru, ne koristi uzalud film da bi jeftino uplašio publiku iako ima par izrazito efektnih scena, već pažljivo i lagano gradi atmosferu i napetost od samog početka, tu neku dozu nelagode i straha uz cjelookupan fokus na likovima. Nekima će se činiti da film teče sporo, no u pitanju je jedna savršeno uvjerljiva priča uz upoznavanje samih likova, dakle kao jedna drama film teče i izgleda lagano poprimajući klasične horror elemente uz prikaz njihovog života koji od samog početka ne sliči na ništa dobro te je atmosfera dosta depresivna, iako naši likovi u nekim dijelovima filma su sretni, zapravo kroz cijeli film se miješa strah i paranoja od neviđenog te jedno veliko zajedništvo koje je potrebno da bi se preživjelo kroz zle muke koje se postepeno počinju događati.

Film ko što rekoh možda nije pretjerano originalan, ali sviđa mi se o čemu progovara tj. da je život (dakle u ovom slučaju) usamljenički, nepredvidiv i da može biti toliko zbunjujuć da čak možda ni ne znamo samog sebe u pravoj mjeri, tko smo, te sam film savršeno balansira psihološki horror te nadnaravno, te ko što sam rekao i ranije, veliki je plus što u filmu nije korišteno nimalo specijalnih kompjuterskih efekata već sa savršenom režijom, jednom recimo “Hitchcock” atmosferom (u utjecaju, nimalo u kopiranju) te glumom ovaj film se izdiže iznad većine koje smo mogli vidjeti u zadnje vrijeme. Naturalizam i inteligencija su dva glavna zastrašujuća elementa u filmu, upoznavanje likova, od majke Grace koja je previše zaštitnička prema svojoj djeci što i je cilj svake majke, no ovdje je to sve prikazano još i dublje (uz to što djeca ne smiju na svjetlo jer mogu jadni umrijeti zbog toga), a bogami i na jednom nevjerovatnom nivou (zaključavanju soba, striktnom učenju i ponašanju,) te da ljubav majke prema djeci nikad ne staje te da djeca u ovom filmu su pametna, možda čak i prepametna za svoju dob, da dosta toga kuže te da su kao i svaka djeca: pomalo naivna, razigrana, al opet pametna na neki neobičan način te dosta toga uočavaju i prije svoje majke Grace, naročito Anne što se tiče duhova i misterioznih događanja. Nešto dosta slično kao i mali Danny iz The Shining, jedan od onih filmova koji je prikazao kako dijete može biti pametno te kako kopča stvari koje većina oko njega ni ne kuži. U cijelu priču Amenabar je uspio ukombinirati i dvoje staraca sa nekom nijemom djevojkom koji od početka su pomalo sumnjivi, ne ulijevaju baš povjerenje, tj. izgledaju “too good to be true”. Cijeli film se može shvatiti i kao portret ljudskog uma: uma Grace da budem jasniji, zato što ovdje nije ono što um nalazi da je strašno, već kako se nositi sa svim stresom, strahom, kako razumjeti što se oko tebe i zašto događa? Cijela kuća se može shvatiti i kao metafora za Grace u smislu da zaštiti svoju djecu te da se na neki čudan način poveže sa svijetom. Sve zastrašujuće scene su koncipirane na onome što čovjek osjeti i misli da se događa, dakle nemamo realan prikaz svega što se događa i tih duhova, imamo razne neobjašnjive događaje vezane za lupanja vrata, klavir koji svira u sobi, a tamo nikog nema (što je dosta freaky skupa sa okretanjem brave), te sami glasovi. Jedna scena sa Grace i Anne se možda posebno ističe jer je dosta zastrašujuća gdje dolazi do vidjela mješanja stvarnosti i jave, gdje dolazi do maltene nepropaznavanja svoje kćerke u jednoj napetoj situaciji gdje sve izgleda dosta kao iluzija i umišljanje u glavi same Grace (istu scenu je kasnije parodirao Scary Movie 3).

Glumci u filmu su maestralni i to baš svi, gotovo da je gluma za Oscar bih čak rekao. Jedna velika i poznata Nicole Kidman ovdje doslovce briljira u možda svojoj najboljoj, najozbiljnijoj i najuvjerljivijoj ulozi u karijeri, svaka scena s njom je dobitna te komotno može se reći da je glavna zvijezda u filmu u prikazu koji nas uvjerava da unatoč svemu je ona jedna normalna osoba te da je zapela u jednoj uznemirujućoj bezizlaznoj situaciji, da voli svoju djecu te da se želi boriti protiv samog zla, iako ga ne vidi. Prava gluma za Oscara. Bio bi grijeh ne spomenuti i samu djecu koja glume u filmu. Dugo nisam vidio ovako kvalitetnu i dobru glumu mladih glumaca (još neki dobri primjeri su The Girl Next Door, Orphan). Čisto savršenstvo! Alakina Mann i James Bentley kao jedni totalni početnici i filmski debtantni su sjajni, uvjerljivi i baš pravi pogodak za film. Nimalo lake uloge, ali prvoklasno odrađene. Još što se tiče filma moram napomenuti sam već toliko hvaljen twist koji spada u jedne od najboljih ikad viđenih u nekom horror filmu. U tom dijelu se vidi utjecaj filma The Sixth Sense na ovaj film, twist koji okreće cijelu priču/radnju za 360° nevjerovatno je šokantan, neočekivan i iznenađujuć (nikako ga nisam očekivao te me iznenadio) te sam kraj poprima jednu novu dimenziju što je najbitnije i reći da se možda nekome neće svidjeti jer da bi ga se istinski shvatilo potrebno je dobro pratiti film ili čak još jednom pogledati cijeli film, no sviđa mi se te uz već spomenuti The Sixth Sense, a i rekao bi čak i film Orphan u pitanju je najbolji twist novijeg doba. U konačnici, film je maestralan, remek djelo žanra, uz The Sixth Sense najbolja priča o duhovima novijeg vremena koja kvalitetno hvata duh starijih filmova o ukletoj kući i duhovima, uistinu prekrasan film koji bi trebao poslužiti većini redatelja u tome da vide kako se radi pravi horror bez imalo korištenja nekih specijalnih efekata, kako se kvalitetno gradi atmosfera, prvorazrednom glumom te prikazu jedne dosta kompleksne priče. Film koji je daleko od samo jednog novog horrora, već je u pitanju jedan maestralno napravljen horror film (kod mene u top 5 ovog desetljeća) te definitivno za mene jedan od najboljih horrora kad je općenito u pitanju tematika duhovi i ukleta kuća koji neće razočarati, koji će zastrašiti gledatelja i koji predstavlja nešto malo novo i svakako posebno u današnjem svijetu gdje horror više nije ono što je prije bio.

10/10 Poseban i zastrašujuć film o duhovima i ukletoj kući, jedan od najboljih horrora novijeg doba!

ZANIMLJIVOSTI O FILMU:

Bolest koju djeca imaju u filmu je zapravo prava bolest poznata pod nazivom xeroderma pigmentosum. U pitanju je jedna dosta rijetka bolest pošto ju svega 1000 ljudi imaju u svijetu.

Pošto je u pitanju španjolska koproduckija film je krenuo nakon izlaska 7.9.2001. godine te postao jedan od najprodavanijih španjolskih filmova svih vremena, čak i manje od 2 mjeseca nakon izlaska u kino.

Prvi film koji je dobio nagradu za najbolji film na Goyas (španjolskim  nacionalnim filmskim nagradama) bez ijedne riječi izrečene na španjolskom jeziku.

Kuća u filmu je zapravo locirana na sjeveru Španjolske, točnije Santander.

Izvršni producent filma jest Tom Cruise što predstavlja njegovu posljednju kolaboraciju sa Nicole Kidman prije njihovog razvoda braka.

Scenarij Alejandra Amenabara je bio prvotno na španjolskom jeziku prije nego što je bio preveden na engleski jezik.

Nicole Kidman prvotno nije htjela glumiti u filmu te je na sve moguće načine pokušavala nagovoriti Amenabara i braću Weinstein da pronađu neku drugu glumicu za film pošto nije baš bila voljna glumiti u filmu koji istražuje tako mračna mjesta.

Alakina Mann i James Bentley su dobili svoje uloge nakon intenzivne potrage od čak 5 000 djece.

Razvod braka Nicole Kidman i Toma Cruisea je bio finaliziran istog tjedna kada je film izašao u kina.