Black Christmas (1974.)

TAGLINES:

If this movie doesn’t make your skin crawl… It’s On Too Tight!

Christmas is coming early this year. And it’s murder.

The sort of Christmas you don’t dream of.

A Christmas of another colour brings a killer on the loose!

It was the Night, Before Christmas, and All Through the House, a Creature was stirring. The Stockings were Hung by the Chimney with care, but it was Hard to Say that St. Nick would be there. A Christmas of another Colour, brings a Killer on the Loose.

Have Yourself a Scary Little, Black Christmas. It’s Not at All Like the Ones You Used to Know.

He Knows When You’re Sleeping, He Knows if You’re Awake, He KNOWS…

It’s beginning to look a lot like — bloodshed! Christmas is almost here, and a deranged, axe-wielding psycho is terrorizing a sorority. As it happens, the mad murderer also makes obscene phone calls — and he lives right above the girls…

ŽANR: slasher, triler

REDATELJ: Bob Clark

PRODUCENT: Bob Clark

SCENARIST: Roy Moore

GLUMAČKA POSTAVA: Olivia Hussey, Keir Dullea, Margot Kidder, John Saxon, Marian Waldman, itd…

GLAZBA: Carl Zittrer

GODINA IZLASKA: 1974. godina

VRIJEME TRAJANJA: 98. minuta

ZEMLJA: Kanada

JEZIK: Engleski

BUDŽET: 620,000 $

ZARADA: 4,053,0000 $

UKRATKO RADNJA:

Božićni su praznici u jedno maloj kanadskoj kući sestrinstva te sve izgleda veselo i pozitivno. Božićni duh prevladava, no ono što nitko od djevojaka ne zna jest da se kućom šulja jedan pomahnitali i poremećeni manijak koji ubija žene. Ubrzo počinju dobivati bolesno perverzne pozive koje u početku nitko ne shvaća ozbiljno, no kad jedna od njihovih prijateljica nestane uz ubojstvo jedne 13-godišnje djevojčice iz ulice svi postaju zabrinuti te se u cijeli slučaj uključuje i policija na čelu sa šefom, Kennethom Fullerom.

RECENZIJA:

Evo jednog filma kojeg sam dosad 3 puta čak pogledao i svaki put uživao u njemu. Vjerujem da većina vas nije nika čula za ovaj film, no pogleala je puno filmova inspiriranih ovim filmom, naročito prosječni pratitelji horror žanra, dok pravi  horror freakovi su zasigurno čuli za ovaj film i dobro ga poznaju. U pitanju je legendarni kanadski horror klasik Black Christmas iz 1974. godine koji je napravio jednu malu pravu revoluciju u svijetu horrora, naročito u svijetu slashera jer ovo je prvi pravi slasher film (ja ga tako poimam) koji je dodao i predstavio razne karakteristike i posebnosti koje su mnoštvo slashera kasnije uspješno ili neuspješno kopirali te gradili svoj uspjeh. Zasigurno najbolji primjeri odličnog slashera koji su izgradili svoj uspjeh na ovom filmu te vadili inspiracije iz njega su Friday The 13th i možda čak najočitiji primjer klasik Johna Carpentera Halloween koji je dosta toga uzeo iz ovog filma te u jednu ruku snažno poboljšao i doveo na novi nivo, no to ne znači da je ovaj film manje vrijedan ili nikakav. Jednako je odličan te ujedno jedan od najznačajnijih i najutjecajnijih horror filmova svih vremena. Redatelj filma Bob Clark je očito bio ispred svog vremena i to se jako vidi u filmu i uz sam budžet koji je dosta mal on je izvukao maksimum i napravio remek djelo. Od cijele njegove karijere ovo je slobodno mogu reći njegov najvažniji film, ako ne i najbolji film kojeg je napravio uz još jedan odlični božićni film iz 1983. godine A Christmas Story. Ovo je jedan od prvih filmova koji je iskoristio Božić u negativnom kontekstu, tj. da u filmu nije sve med i mlijeko, komedija, zadovoljstvo s blagdanima, itd… nego je Bob Clark odlučio postaviti na Božić nešto totalno suprotno, od veliko doze napetosti, misterije, ubojstva, jednostavno kako i sam naslov sugerira, jedan mračan i nimalo pozitivan prikaz Božića.

Sam film počinje u veselom duhu ne odavši ništa da bi se nešto veoma loše moglo događati (uviđamo jednu standardnu Božićnu pjesmu, atmosfera je super i vesela, zabava u jednom sestrinstvu), no veoma ubrzo sve kreće polaziti u krivu. Spomenuo sam da je Bob Clark bio ispred svog vremena, e pa već u samom početku gradi jednu laganu atmosferu koja s vremenom postaje sve nepredvidiva i depresivna kombinirajući jednu dosta čudnu temu na klaviru (bas akordi na klaviru) koja baš dodaje jezi u filmu tako da svaka čast i skladatelju Carlu Zittreru uz krucijalno bitne elemente koje su kasnije obilježile kako slasher tako i općenito horror žanr od čudnih i zastrašujućih poziva na telefonu koje djevojke u sestrinstvu primaju do inovativnog korištenja kamere općenito i uz klasičan POV ubojice (kad čovjek zna da je netko tamo, al ne vidi ga) što su kasnije filmovi kao When A Stranger Calls uzimali te Friday The 13th, Halloween, itd… Sama radnja je jednostavna, ali neobično efektna i zastrašujuća možda zato jer je Bob Clark cijelu priču dosta uvjerljivo prikazao uz sam mračan prikaz Božića. Od samih poziva koji su nevjerovatno bolesni i vulgarni (gotovo slično pa me podsjetilo na The Exorcist koji je izašao godinu dana ranije što se tiče izbora riječi) do nekih izjava i općenito šumova preko telefona što stvarno uz spomenutu glazbu stvara jezu kod gledatelja. Još jedan uvjerljivi dio filma jesu likovi: fenomenalno su okarakterizirani, zanimljivi, dijalog je uvjerljiv i u par situacija čak i smiješan (scena sa likom Johna Saxona i jednim policajcem u policijskoj stanici vezana oko telefonskog broja kuće sestrinstva je urnebesno smiješna) i što je najbitnije da se čovjek suosjeća s njima u full napetim situacija i sve to zahvaljujući odličnom scenariju punom misterije te sjajnim glumcima (posebno glumicama koje su odradile svoj posao odlično te sve redom izgledaju ko “the girls next door”, prirodno lijepe i pametne) dakle nimalo napuhnuto, umišljeno, itd… što samo dodaje kvaliteti u ovom filmu te od samih glumaca moram spomenuti prelijepu Oliviu Hussey u glavnoj ulozi koja mi se baš dopala, Margot Kidder (kasnije zasjala kao Lois Lane u Supermanu) dok je ovdje pijanica te osoba dugog jezika te fascinantno dobrog i legendarnog glumca Johna Saxona koji je vjerujem svima poznatiji iz čuvenog horror serijala A Nightmare On Elm Street koji je ovdje čak i bolji te upečatljiviji nego u serijalu A Nightmare On Elm Street iako igra gotovo istu ulogu, dakle šerifa policije i to stvarno dobro u želji da shvati što se to događa sa kućom sestrinstva.

Bob Clark je odlično pomiješao karakterizaciju likova, osjećaj straha te samu napetost sa prikazom i poigravanjem mraka, sjene, itd… i što je jako bitno: u filmu nema nimalo krvi, nasilja, itd… što su neki slasheri kasnije pucali na takve stvari što je sjajno odrađeno uz zavidnu dozu finese te film nije dosadan nimalo jer dok ubojstava nema uviđamo život u kući sestrinstva, njihove odnose, da nije sve bajno u kući što se tiče njihova života, konstante telefonske pozive te čak imamo i mali prikaz ljubavne veze glavnog lika Jess i njezinog dečka koji će do kraja filma igrati sve bitniju ulogu. Ubojstva u filmu stvarno nema puno, no odlično su ubačena tako da nas film ne bombardira stalnim ubojstvima, nego prvo pričom, telefonskim pozivima pa zatim ubojstvima koja ovdje nisu nimalo primarni cilj filma, al i uz to što nisu krvava i naglašena baš su napeta i jeziva. Sviđa mi se kako i uz to što je film horror i dalje ima taj neki božićni duh (ljudi se gađaju grudama, djeca pjevaju božićne pjesme, prikaz bora). Ovo je također prvi film koji u tematici ima kuću sestrinstva (kasnije smo dobili filmove kao The House On Sorority Row i odlični The Initiation po tom šablonu). Bob Clark sa sjajnim POV ubojice je odlično prikazao strah u filmu te opću paranoju u kući koja sve više eskalira pred kraj filma te ubojicu ni ne vidimo u filmu, ne saznajemo ništa o njemu što je u jednu ruku i dobro i zastrašujuće uz samu pomisao da se netko u tvojoj kući skriva spreman da te napadne te me nije razočaralo u konačnici (vidimo ga tek jednom u sjeni te u jednoj situaciji kako viri kroz rupu, no cijelog nikako) te saznajemo da se zove Billy (sam film po tome je utjecao i na kultni slasher Silent Night, Deadly Night iz 1984 godine). Ubojica je dosta dobar, samo se šulja po kući uz njegov glavni teritorij: tavan kuće te najzastrašujuće u cijeloj priči po meni su telefonski pozivi kojih ima na tone u filmu i svaki je jeziv, dakle to je najvažniji ključ terora u kući. Dosta si toga gledatelj sam u glavi stvara sliku jer nije dosta toga prikazano uz već sam spomen i ubojice misleći si tko je taj manijak i kako može takve stvari raditi, da se ne zna čak ni motiv svih njegovih ludosti. Sam film se poigrava i s time da da ipak bude  i ponešto sumnjivaca sa strane i misterija u igri da osoba i unatoč svim mogućim informacijama o ubojici strepi misleći si da nije netko drugi još u igri tj. tko bi to mogao biti jer reakcije pojedinih likova baš još onako dodatno malo zakompliciraju radnju da čovjek ipak bude fokusiran na sve do samog kraja.

Atmosfera je od gotovo samog početka depresivna te sve napetija i napetija do samog kraja što moram napomenuti odnos ubojice i općenito žrtava u ovom filmu jer nije klasičan ko u ostalim slasherima što smo imali priliku vidjeti, niti vidimo ubojicu, niti je nešto posebno izražen taj odnos, same žrtve nisu ni svjesni ubojice oko sebe (naročito već spomenuta final girl koja ga spazi tek pred sam kraj filma) tako da tu na tren dobivamo pred kraj jednu kratku borbu preživljavanja i bijega od ubojice koja ko što rekoh nije kao u kasnijim slasherima, no zadovoljan sam. Završnica je dosta mračna, nepredvidiva te je sam kraj genijalno jeziv, jedan od najboljih krajeva u nekom filmu kojeg sam ikad vidio, prizori koji se motaju na kraju su prejebeni uz zadnju scenu skupa sa zvukom telefona koja je neprocjenjivo dobra, pravi prikaz filma koji je od početka do kraj jeziv i zastrašujuć. Kako to danas obično biva u Hollywoodu i ovaj film je dobio svoj totalno nepotreban remake koji je sve samo ne dobar. Black Christmas jedan od najboljih i ko što rekoh prije najznačajnijih slashera ikad,u top 5 najboljih horror filmova koji imaju u tematici Božić te uz My Bloody Valentine najbolji kanadski slasher ikad. Stvarno ga je vrijedno pogledati ne samo zbog svog utjecaja na žanr već što je stvarno u pitanju jedan iznimno kvalitetan film, mračan, nepredvidiv i odličan u svakom segmentu. Klasik za sva vremena i obavezna domaća zadaća za sve fanove slasher i općenito horror žanra!

10/10 Jedan od najboljih i najutjecajnijih slashera ikad, vječni klasik!

ZANIMLJIVOSTI O FILMU:

Uloga gospođe Mac je bila ponuđena Betti Davis.

Uloga Petera je bila prvotno ponuđena Malcolmu McDowellu, no on ju je odbio.

Edmond O’Brien je trebao glumiti poručnika Fullera no zbog zdrastvenih problema (srce) je morao odustati od uloge, te ga je u zadnjem trenutku zamjenio John Saxon.

Gilda Radner je trebala igrati ulogu Phyllis Carlson, no odustala je mjesec dana prije snimanja zbog obaveza prema showu “Saturday Night Live”.

Skupina ljudi odgovorna za mnogobrojne glasove koje je slao ubojica preko telefona u nju upadaju i: Bob Clark, Nick Mancuso i par žena.

Originalni naziv filmskog scenarija je bio Stop me, no Bob Clark je bio taj koji je izmislio ime Black Christmas za film govoreći kako mu se dopadala ironija događanja nečeg mračnog tokom takvog blagdana.

Cijenjen među horror fanovima kao prvi film koji je izmislio popularni stil poziv ubojice iz kuće.

Poznat i pod nazivom Silent Night, Evil Night.

Priča za film je navodno inspirirana serijom ubojstava koja su se dogodila u Montrealu, Quebecu oko Božića.

Snijeg viđen van kuće sestrinstva je zapravo bio lažan, jer iznenađujuće je bilo malo snijega u vrijeme snimanja.

Snimljen u 40 dana.

Prema riječima Boba Clarka originalni scenarij za film je sadržavao scene ubojstva daleko grafički jače, no Clark je osjetio da bi bilo daleko efektnije da se ton i prikaz ubojstava smanji te da sveukupno izgleda suptilnije na ekranu. Scenarist Roy Moore se složio zatim s njim.