A Clockwork Orange (1971.)

TAGLINES:

Being the adventures of a young man … who couldn’t resist pretty girls … or a bit of the old ultra-violence … went to jail, was re-conditioned … and came out a different young man … or was he ?

Being the adventures of a young man whose principal interests are rape, ultra-violence and Beethoven.

The Breakthrough Presentation Of Stanley Kubrick’s Clockwork Orange For The Millions Who Were Not Allowed To See It Until Now!

ŽANR: sci-fi, drama

REDATELJ: Stanley Kubrick

PRODUCENT: Stanley Kubrick

SCENARISTI: Stanley Kubrick i Anthony Burgess

GLUMAČKA POSTAVA: Malcolm McDowell, Warren Clarke, Michael Bates, James Marcus, Michael Tarn, itd…

GODINA IZLASKA: 1971. godina

VRIJEME TRAJANJA: 136. minuta

ZEMLJA: UK/USA

JEZIK: Engleski

BUDŽET: 2,2 000,000 $

ZARADA: 26,589,400 $

UKRATKO RADNJA:

U socijalnoj državi budućnosti, Alex  zao mladi huligan, spava čitav dan i provodi noći lutajući gradom sa svojim drugovima, napadajući nevine ljude na ulicama i u njihovim domovima. Nakon što ga policija napokon zarobi, Alex prolazi kroz rehabilitaciju u formi terapije odbojnosti, jednako brutalne i strašne kao bilo koji njegov prijestup.

RECENZIJA:

Vrlo sam sretan i ponosan što sam pogledao nedavno po prvi put ovaj film i što ga eto sad imam priliku recenzirati, čuveno remek djelo Stanleya Kubricka A Clockwork Orange (prevedeno Paklena Naranča) iz 1971. godine. Pogledao sam ga prije nekih 10-tak dana i toliko me oduševio da mi je sada postao omiljeni film Stanleya Kubricka. Film je rađen prema istoimenom romanu Anthonya Burgessa te kad je izašao daleke 1971. godine je izazvao toliko kontroverze i nerazumijevanje kod većine kritičara što danas izgleda možda dosta smiješno i to prvenstveno zbog nasilja kao i ostali kultni filmovi iz tog vremena (The Last House On The Left, Straw Dogs, itd…) koji je popularizirao ovu tematiku te njega ima no ono je korišteno čisto u kontekstu teme i prikaza priče, nikako eskploatacijski kao možda neki filmovi iz tog vremena što su napravili, čak ga nema ni puno, no i to malo što ima je dosta šokantno jer je Kubrick to sa neizmjernom finesom, kvalitetom i perfekcionizmom te naposljetku sa satirom izveo da portretira nasilje kao npr. balet uz ples koristeći klasičnu glazbu. Ovo je film koji je postavio termin “ultraviolence” i totalno ga proslavio, no ovaj film nudi nešto daleko i više, fantastičnu karakterizaciju likova, snažnu i nevjerovatnu priču uz dosta već spomenutu satiru i kritiku na tadašnje društvo sa dosta komentara, moralnih pitanja i preispitivanja samog sebe. Kubrick je radnju u filmu postavio u blisku budućnost i po ljudskom ustroju, itd… te sam film po tome spada u sci-fi no unatoč svemu tome tome radnja uveliko baš liči britanskoj svakodnevici 70-tih obilježenoj socijalnim nemirima, štrajkovima, nezaposlenošću, nezadovoljstvom vladinom politikom, itd… Svojevoljno operirajući unutar skromnog budžeta (posebno uzme li se u obzir da mu je prethodni film bila 2001: A Space Odyssey) Kubrick je svoj posao obavio bez greške zato što je Kubrick oduvijek bio jedan veliki kreativac i majstor koji i sa malo para može čudo napraviti. Dvosmislenost (koja je bitan element većine Kubrickovih filmova) je postignuta prikazom priče u prvome licu. Radnja je dosta noebična, no i dalje se može prebaciti i u današnje vrijeme gdje imamo delikvente na svakom kutu ulice, silovanja, nasilja općenito, itd…

Radnju dakle pratimo iz glave glavnog lika Alexa, njegovo  pripovijedanje dobiva ovdje ispovijedni karakter te se on sa pričom svog života i postupaka zbližava s gledateljem pa tako koliko god ga mrzili u početku zbog svega što radi i priča do kraja filma ne možete, a da ga ne žalite ili da mu ne želite sve najbolje i da se izvuče iz toliko problema, što na kraju krajeva sjajno prikazuje kako život nije nimalo lak i da je u većini slučajeva nepravedan, prevrtljiv, da se treba boriti i da nasilje ništa dobro ne donosi u životu. Sam početak baš počinje u Kubrickovom stilu, sa jednom čudnom sci-fi temom, te klasičnim pogledom Kubrickovih likova (ovdje Alexa) s kojim se upoznajemom uvidjevši kako je on u početku radnje taj koji izigrava frajera skupa sa svojim prijateljima, da je glavni vođa ekipe i da uništava sve oko sebe ne mareći za nikoga drugog osim sebe tako dok u drugoj polovici filma se kolo sreće okreće za njega (završava u policiji) te pod operacijom britanske vlade ide na jednu metodu (Ludovick metodu) tako da tada uviđamo dosta uznemirujućih scena što je dosta i ironično zapravo recimo to pranje mozga da gledajući nasilje totalno se zamrzi nasilje, postane odbojno vidjevši (sa doslovce otvorenim očima) kako netko drugi to radi, a kad ga ti radiš baš je super i sve do tog momenta si uživao u njemu, a sve to zašto? Da bi bio normalan i bio prihvaćen u društvu  što opet budi dosta pitanja, jel smije svijet uzeti nekog pod svoje da bi ga uspio preobratiti u normalu da bi ga društvo prihvatilo, jel smije sustav/vlada uopće dirati u nečiji život? Kubrick s ovim filmom budi kao i inače dosta pitanja uz normalno samu ironiju i satiru što budi dosta prvenstveno moralnih pitanja i preispitivanja samog sebe. Najzastrašujuće mi je bilo nakon svega toga zapravo vidjeti toliki prijezir društva da su čak roditelji rođenog sina odbacili da bi vjerovali  prije nekom strancu sa ulice i primili istog na mjesto sina! Alex je najvjerovatnije jedan od najgorih kriminalaca tzv. villaina ikad viđenih na ekranu koji je istovremeno fantastično okarakteriziran, zanimljiv, nemilosrdan, čak i smiješan zbog svog načina govora koji je ustvari kombinacija nekoliko jezika, no u globalu zvuči ko neki engleski lokalni govor ili žargonizam te je on jedan od rijetkih negativaca za kojeg do kraja filma skoro žališ i želiš da se izvuče vidjevši kroz šta lik sve prolazi, za razliku od nekih za koje biste molili da što prije umre. Fascinantni su kostimi njega i njegove ekipe, šeširi koji nose te sveukupno njihovo druženje koje je u dosta situacija prožeto crnim humorom.

Kubrick je duh vremena prikazao kroz jedan niz nezaboravnih prizora te jednom fascinantnom glazbom. Filmske je eksterijere npr. snimao na postojećim lokacijama kako bi razlike između stvarnosti i filma bile minimalne, dok je scenografiju na jedan svojstven način obogatio brojnim detaljima koji u pojedinim prizorima pokazuju zapuštenost, otuđenost i ispraznost svijeta u kojem više nema zakona, dok drugdje funkcioniraju kao ironičan komentar na sve ono što se smatra vrhunskim dosezima civilizacije, od religije do suvremene umjetnosti, obje parodirajući do groteske tako da ima u filmu nebrojenih i to konstantnih prizora koje će se vjerujem većini urezati u pamćenje. To da je Kubrick bio živi perfekcionist se odavno već zna, no po meni ovo je čak njegov najsavršeniji film gdje sve baš ide po špagi. Glazba je već priča za sebe i po meni najjači adut u kompletnom filmu i to uglavnom čuveni Beethoven i njegova 9. simfonija, no ima tu stvarno prezakon klasične glazbe i čuvenog klasika “Singin In The Rain” koja uveliko čini ovaj film savršenstvom te je servirana u pravim momentima kad su baš napete situacije ili čak i smiješne (pjevanje u kadi). Nema baš puno filmova u povijesti filma koji kroz cijeli film imaju tako dobru glazbu koja na jedan čudan način paše filmu, nikad bolje neki film nije kombinirao klasičnu glazbu. Za razliku od prethodnog Kubrickovog filma gdje je klasična glazba pratila valcer svemirskih tijela i satelita, ovdje prati prizore premlaćivanja i silovanja, no i trenutke kad se sve okreće protiv glavnog lika Alexa, kad ironija i osveta stupaju na snagu te se u samom filmu pojavljuje u dosta momenata i jedna dosta čudna tema tipa sci-fi koja također baš neobično paše filmu i samo diže kvalitetu ovom klasiku. Samo silovanje i premlaćivanje izgleda šokantno i dan danas, no Kubrick je to pokazao sve uz neizmjerni osjećaj i kreativnost. Dok bi netko drugi to eksploatirao i prikazao eksplicitno on je to sve sveo na minimum, no opet da prati priču i šokira gledatelja. Trenutak u kojem glavni lik Alex pjeva ‘Singing in the Rain” izvrsno opisuje bezobzirnost jednoga delikventa koji društvene norme prekoračuje iz zabave te sve to je prikazano uz cijelu jednu satiru koja je koliko god poprilično uznemirujuća istovremeno i zanimljiva prikazavši ludi um mladića koji je istovremeno teški nasilnik i ogromni ljubitelj klasične glazbe.

Moram priznat da iako nisam možda baš pretjerani ljubitelj britanskih filmova da me ovaj doslovce oduševio, dijalog je sjajan (naročito Alexa te više nego vrijedi pripaziti na to što priča i kako priča), dosta toga je stvarno zanimljivo i zabavno te dugo stvarno nisam pogledao film od preko 2 sata gdje sam doslovce uživao u svakoj izrečenoj riječi, u svakoj sekundi filma gdje ništa ne zvuči i ne izgleda dosadno, nego baš kako treba i na svom mjestu. Scena sa umjetnim kipom penisa pri pokušaju pljačke jedne žene mi je zasigurno jedna od omiljenih scena koja uz što izgleda pomalo bizarno je i dosta smiješna od koje uz dosta neobičnih situacija sve kreće ka zlu za glavnog lika. Gluma je pregenijalna, jedan od najbolje odglumljenih filmova koje sam ikad vidio. Svatko je savršeno odigrao ono što treba, no ipak je uz Kubrickov perfekcionizam i talent glavna zvijezda filma Malcolm McDowell koji čini ovaj film i vodi ga iako su i svi sporedni likovi sjajni. Uvjeren sam da da je netko drugi bio na njegovom mjestu da to ne bi bilo kako treba. Savršeno je portretirao život jednog mladića kojem su nasilje i glazba sve u životu te kako je život prevrtljiv (danas si glavni, sutra si nitko i ništa) uz poznatu izreku “sve se vraća, sve se plaća”, kada lanci prijateljstva pucaju, kad općenito ne znaš kome vjerovati, a svuda se osjećaš nepoželjno zbog svoje ne baš slavne prošlosti, iako si “navodno” sad normalan, te da na kraju dobivaš ono što zaslužiš. Sam kraj je genijalan, ironičan i pomalo smiješan, no savršen ko i cijeli film koji mi je ne samo postao sad meni daleko omiljeni film Stanleya Kubricka (uz The Shining iza njega) nego općenito jedan od najdražih filmova svih vremena koji spada u jedne od najboljih filmova svih vremena, savršen je u svakom pogledu, provokativan, satiričan, nimalo ga nije vrijeme pregazilo, realističan je uz savršenu glumu i glazbu. Poetika i poruka filma i dalje su netaknute te je film čak bio nominiran za nebrojeno puno nagrada uključujući i poznatu filmsku nagradu Oscar. Jedan od najboljih filmova 70-tih koji je bio daleko ispred svog vremena. Nema bolje preporuke od svega rečenog. Tko god ga nije dosad pogledao morao bi i to što prije!

10/10 Jedan od najboljih filmova svih vremena, remek djelo!

ZANIMLJIVOSTI O FILMU:

Rečeno je da je Stanley Kubrick napravio ovaj film zbog neuspjeha u pokušaju da 1970. godine snimi film pod imenom Waterloo o životu Napoleona Bonapartea.

Anthony Burghess je prvotno prodao prava za film Micku Jaggeru za 500$ zbog brze love. Jagger je mislio napraviti film skupa sa Stonesima no tada je prodao prava za film Kurtu Russellu koji je bio odlučen da režira film zato što je njegov stil baš pasao materijalu te je on planirao postaviti Olivera Reeda za ulogu Alexa.

Tinto Brass je bio još jedan izbor za redatelja.

U jednom trenutku je netko spomenuo da se izmjeni priča u smislu da umjesto 4 tinejdžera budu 4 tinejdžerice u mini suknjama ili 4 umirovljenika.

Tim Curry i Jeremy Irons su odbili ulogu Alexa.

Kad je priča zapala u ruke Stanleya Kubricka on je izjavio da neće napraviti film ako ne bude glumio Malcolm McDowell.

Autor Anthony Burgess prvotno nije vjerovao Kubricku da bude redatelj, no na kraju je bio presretan sa rezultatima te je izjavio da je film napravio knjigu da ispadnje jedna od njegovih najmanje omiljenih knjiga koje je napisao.

Jedan od 2 filma koji su dobili X rating po originalnom izlasku te koji je bio nominiran za Best Picture at the Academy Awards.

Prvi film koji je koristio Dolby Sound.

Stanley Kubrick je preuzeo na sebe sav posao reklamne kampanje uključujući postere, reklame, trailer, itd…

Iako popularno mišljenje vlada da je film dobio zabranu u UK-u on zapravo nikad nije bio zabranjen u UK-u.

Prvi rez filma (prije dolaska nekolicine asistenata montežara) je tekao nekoliko sati.

Entertainmet Weekly ga je 2006. godine stavio na 2. mjesto od 25 najkontroverznijih filmova svih vremena, Premiere ga je postavio kao jednog od 25 najopasnijih filmova ikad, američki filmski institut na 70. mjesto najboljih filmova svih vremena 2007. godine dok američki filmski institut za sci-fi filmove na 4. mjesto od 10 2008. godine.

Stanley Kubrick je naredio svom asistentu da uništi sav nekorišten video materijal.

Završna scena je bila napravljena nakon 74 pokušaja.

Malcolm McDowell je svoj nastup kao Alex bazirao na manirizmu i vokalnom grču britanskog komičara Erica Morecambea.

Iako je igrao 15-godišnjaka u filmu Malcolm McDowell je imao 27 godina.