The Last House On The Left (1972.)

TAGLINES:

To avoid fainting, keep repeating “It’s only a movie, it’s only a movie…”

Mari 17 is dying. Even for her the worst is yet to come.

It’s just across the street from “Joe”.

It rest’s on 13 acres of earth on the very center of hell…!

ŽANR: horror

REDATELJ: Wes Craven

PRODUCENT: Sean S. Cunningham

SCENARIST: Wes Craven

GLUMAČKA POSTAVA: Sandra Cassel, Lucy Grantham, David Hess, Fred J. Lincoln, Jeramie Rain, itd…

GLAZBA: David Hess

GODINA IZLASKA: 1972. godina

VRIJEME TRAJANJA: 91. minuta

ZEMLJA: USA

JEZIK: Engleski

BUDŽET: 90,000 $

ZARADA: 3,100,000 $

UKRATKO RADNJA:

Mari Collingwood planira proslaviti svoj 17-ti rođendan sa svojom najboljom prijateljicom na koncertu neke rock skupine u New Yorku. Prije samog koncerta djevojke krenu u malo potragu za marihuanu koja ih dovede ravno u zamku odnosno u ruke grupe sadističkih i bolesnih kriminalaca koja ih odvede u šumu, i divljački siluje i naposljetku ubije. Tražeći zaklon zbog kvara na automobilu odluče prespavati u kući Marinih roditelja. Pukom slučajnošću roditelji shvate tko im je u kući te što se desilo sa njihovom kćerkom te puni bijesa i mržnje krenu u tešku i brutalnu osvetu.

RECENZIJA:

Poslije Vijetnama u Hollywoodu je krenuo i procvijetao veliki niz šokantnih horrora koji su zauvijek promijenili horror žanr. Jedan od njih je i legendarni i nezaboravni hit Wesa Cravena The Last House On The Left koji je jako puno utjecao na daljnji razvoj horror žanra i koji spada među najbolje horror filmove svih vremena jer sve do tog momenta hladnokrvnog nasilja nije toliko bilo u filmovima, no ovo je jedan od filmova koji je to zauvijek promijenio uz realističan prikaz nasilja u modernom društvu koji je poludio. Imao sam eto priliku prvo pogledati remake, pa onda ovaj original, te iako je remake ponudio priču na malo drugačiji i recimo moderniji način uz bolje efekte, meni je nekako original draži. Sam film je baziran na filmu Ingmana Bergmana Virgin Spring iz 1960. godine (glavna tematika je ista – silovanje i ubojstvo djevojke te osveta roditelja te djevojke zbog tog ubojstva). Ono što je prvenstveno značajno za ovaj film jest da je ovo veliki redateljski debi budućeg kralja horrora Wesa Cravena te na mjestu producenta se pojavljuje Sean S. Cunningham (stvoritelj kasnije izuzetno poznatog serijala Friday the 13th i drugih filmova).

Do ovog filma obojica su bili manje više amateri tako da su se s ovim filmom još uhodavali i učili kako raditi filmove te ovaj film predstavlja njihov prvi pravi uspjeh. Može se reći da su napravili više nego dobar posao imajući upravo na umu da je ovo maltene njihov prvi film i da su se juš skupljali iskustvo. Ovo je kultni film što se tiče rape and revenge tematike te od svih rape and revenge filmova koje sam vidio ovaj mi je definitivno najdraži koji je postao ubrzo sinonim i klasik za ovu strašnu tematiku kojeg su kasnije podosta fimova kopiralo (jedan od primjera koji mi sad pada na pamet jest Chaos iz 2005. godine sa skoro istim scenarijem te istim plakatom tj. promidžbom za film te mnogi drugi). Sam film je malog budžeta, i ono što može odbiti nekog od gledanja (osim par dosta uznemirujućih scena), jest dosta traljava glazba i dokumentarni pristup filmu, no meni taj dokumentarni pristup osobno previše ne smeta, dapače, u pitanju je jedan veliki plus jer nekako kvalitetno pridaje realističnosti ovoj cijeloj priči dok glazba je dosta mješovita i nažalost ne baš efektna, u nekim trenucima je sjajna (nekako ko škotski folk), dok u većini dosta loša.

Film prikazuje i to savršeno kako jedna mala greška može dovesti do jedne velike greške pa do još jedne (od najobičnijeg izlaska u grad na koncert koje završi sa putovanjem u šumu sa hrpa kriminalaca koji spadaju u samo dno ljudskog roda) i sve to izgleda dosta nepredvidivo i komplicirano da si čovjek zamisli u glavi jednu sliku tipa što je ovo, kako se ovo desilo te kako će se sve ovo završiti jer dosta toga izgleda bezizlazno i nevjerovatno. Također je fascinantno i prikaz kako običan normalan čovjek u jednom trenutku može postati kompletan manijak jer mu je netko naudio njegovom bližnjem, maltene ko životinja se počne ponašati te isključuje razum, a uključuje srce (vjerujem da se dosta roditelja našlo u takvoj situaciji te se barem malo pomislili na ovakav čin kad im je netko naudio djetetu) te uz dosta ironije, pomalo i humora (naročito od strane kriminalaca, iako i policajci su isto donekle smiješni) i hladne jezivosti uz dosta okrutnosti. Sam film teče dosta brzo tako da nema previše besmislica i glupost (oko sat i pol što traje film dosta brzo prođe). Film obiluje dosta smiješnim dijalozima, naročito me zaintrigiralo kad se događaju u ozbiljnim situacijama, no dosta toga je i veoma zanimljivo (definitivno svaka čast Cravenu za dobar scenarij). Naročito rečenice koje izgovara vođa bande Krug su prejebene (“Piss your pants” ili “Why don’t you lay back down and enjoy being inferior”). Gluma je na nivou kolko može biti, sasvim solidna i pristojna. Sam scenarij je odbio dosta glumaca tako da je jedino najzvučnije ime u filmu je David Hess kojem je ovaj film otvorio kasnije vrata ka Hollywoodu (čovjek je skladao i za velikog Elvisa Presleya te glazbu i za ovaj film).

David Hess se isto tako prvenstveno izdiže iznad svih svojom fantastičnom glumom kao glavni kriminalac i vođa bande, jedan od najstrašnijih negativaca koje sam ikad vidio sa jednim oštrim pogledom i zastrašujućim glasom. Scene mučenja, silovanja te naposljetku ubojstva su zasigurno glavni dio filma te su i dan danas uznemirujuće jer su one (kao i cijeli film) prikazane na jedan realističan i uistinu brutalan način. Možda ne previše eksplicitno, no i dalje zastrašujuće, ne za svakoga i što je najbitnije: dosta uvjerljivo. Osveta od strane roditelja mi se također svidjela da naplate smrt svoje kćerke tako da se pri kraju filma kolo sreće okreće za kriminalce, cijela ta ironija i loša sreća dolazi na vidijelo u stilu “sve se vraća, sve se plaća”, no prvi dio filma me malo ipak više impresionirao, šokirao i dirnuo, dok mi je sam kraj sasvim solidan, napet i u konačnici očekivan. Film kad je izašao je izazvao dosta kontroverzi, bio je posvuda zabranjen, a tamo gdje ga se moglo pogledati reakcije su bile da su ljudi bili šokirani te su čak neki i povraćali. Film je također reklamiran kao Sex Crime of the Century te najpoznatiji tagline filma što ljudi ponajviše pamte jest “To avoid fainting keep repeating, it’s only a movie, it’s only a movie…”. Remake originala je izašao prošle godine (dakle 2009.) te ga je vrijedno pogledati jer je isto sjajan, no meni je original ipak malo draži, definitivno najšokantniji u kompletnoj karijeri Wesa Cravena kojeg toplo preporučujem zbog svoje realističnosti, prvoklasne glume Davida Hessa te kulturne važnosti za horror žanr.

8/10 Šokantan i hladnokrvan debi Wesa Cravena dostojan budućeg majstora horrora!

ZANIMLJIVOSTI O FILMU:

Kad je Wes Craven odnio ovaj film u MPAA te su ga odmah označili oznakom X. Tad je skratio film za 10 minuta, pa nakon još jednog neuspjeha skratio film za 20 minuta te je opet dobio ništa. Film je i dalje imao oznaku koju su tada imali uglavnom dobivali porno filmovi. Napokon je odlučio namontirati opet film kakav je bio na početku sa svim scenama te je uz trud i pomoć jednog svog prijatelja film dobio oznaku R.

Distribucijske kompanije Hallmark i Atlas International su pokušali kad je počelo prikazivanje filma u Njemačkoj prikazati film kao stvarni snuff film.

Mješavina crvene i plave hrane bojana sa sirupom od kramela je korištena za lažnu krv koja u usporedbi sa većinom krvi u filmovima zapravo izgleda pravo.

Film je baziran na filmu Ingmana Bergmana Virgin Spring iz 1960. godine.

Film je zabranjen u Velikoj Britaniji već 30 godina.

Film je 32 godine bio zabranjen u Australiji. Tek je 2004. godine po prvi bio službeno izdan i dostupan u DVD formatu.

Wes Craven je ime Krug iskoristio dosta godina kasnije u svom filmu A Nightmare On Elm Street za glavnog negativca filma, Freddy Krueger. U oba filma ime je ime iskorišteno za ubojice tinejdžera.

David A. Hess koji je glumio glavnog negativca Kruga je skladatelj te je sam je stvorio većinu glazbe za film, također je napisao neke pjesme za Elvisa Presleya.

Fred Lincoln koji u filmu glumi Weasela se poslije ovog filma dao u porno vode kao režiser i dosad je snimio 250 filmova.

Redateljski debi Wesa Cravena.

Napisan 1971. godine, originalni scenarij je namjeravao biti izuzetno grafički brutalan hardcore film sa odlukom da se svi glumci i radnici na filmu obvezuju takvom filmu, no nakon što je krenulo snimanje teška odluka je pala da se debelo editira ka daleko blažem filmu.