Shivers (1975.)

TAGLINES:

T-E-R-R-O-R beyond the power of priest or science to exorcise.

BEING TERRIFIED IS JUST THE BEGINNING!

Going MAD is just the beginning…

ŽANR: sci-fi, horror

REDATELJ: David Cronenberg

PRODUCENT: Ivan Reitman

SCENARIST: David Cronenberg

GLUMAČKA POSTAVA: Paul Hempton, Barbara Steele, Lynn Lowry, Joe Silver, Ronald Modzik, itd…

GLAZBA: Fred Mollin

GODINA IZLASKA: 1975. godina

VRIJEME TRAJANJA: 87. minuta

ZEMLJA: Kanada

JEZIK: Engleski

BUDŽET: 179, 000 $

UKRATKO RADNJA:

Znanstvenik u zgradi eksperimentira sa parazitima koji bi trebali u budućnosti koristiti ljudima, no kako sve krene u krivu to propadne no veoma ubrzo se počnu događati čudne stvari po zgradi. Sve više i više ljudi biva zaraženima parazitom koji ih pretvara u seksualne manijake te sve izgleda i vodi ka epidemiji velikih razmjera. Može li itko zaustaviti ih ili svijet propada naoružan parazitima i seksualnim manijacima?

RECENZIJA:

Redateljski debi tada mladog i jednog od meni najdražih horror redatelja svih vremena Davida Cronenberga iznjedrio je film Shivers ili kako njegov drugi naziv veli They Came From Within koji je doslovce šokirao Kanadu  kada je izašao 1975. Godine. Kanada u to vrijeme nije baš bila poznata po horrorima no ovaj film skupa sa Davidom Cronenbergom (koji do ovog filma je snimio dva kratka filma) je promijenio sve to i koji je počeo pokazivati njegovu ljubav da šokira svijet, da fenomenalno kombinira horror i znanstvenu fantastiku te da postane jedan od glavnih pionira podžanra horrora „body horror“ te na kraju krajeva i najveći kanadski redatelj ikad. Snimljen sa malim budžetom i to samo u 15 dana film je postao jedan od najšokantnijih i najbizarnijih horrora iz 70-tih.

Sama tematika je dosta šokantna i uvijek kontroverzna (naročito u ondašnje vrijeme, iako ni danas nije ništa bolje te se može primjeniti i u današnje vrijeme) jer u jednu ruku je podosta razbila sve barijere i tabu teme vezane za sex, tadašnje društvo i kulturu (što ovdje uviđamo u obliku i scena homoseksualizma, lezbijskih scena, pa čak i incesta) te raznih spolnih bolesti koje dolaze kao rezultat svega toga što također treba napomenuti da je ovaj film snimljen 5 godina prije službene epidemije AIDS-a koja je krenula u ranim 80-tima s kojom film ima podosta povezanosti (parazit kao i AIDS ulazi u organizam osobe zbog čega osoba oboli, počne se mijenjati fizički, a i psihički, itd…) što je sve ovaj film nagovijestio u svijetu koji je poludio sa životom i slobodom kao jedno svojevrsno ludilo modernog društva. Sam film je miks i znanosti, medicine, bolesti, parazita, dakle manje više ono sve što je kasnije obilježilo rad Cronenberga i postalo prepoznatljivost za njega uz jednu jasnu naglašenost na seksulanost koja nosi i čini ovaj film. Ovo je također prvi film na temu parazita koji je svoj utjecaj pronašao u filmovima kao što su Invasion of the Body Snatchers (ne zna se tko je napadnut, a tko nije) i u Romerovom The Night Of The Living Dead, no za razliku od Romerovog klasika ovdje su ljudi pod utjecajem parazita te žele voditi ljubav sa svakim na kojeg naiđu s čime još postaju nasilni, ubojice, no jednako čudno hodaju te se ponašaju kao zombiji.  Savršeni primjer tipa “sex and violence”. Glazba je dosta dobra, nije previše naglašena no pomaže u napetosti ovom filmu. Sam film je kasnije utjecao na filmove kao što su The Hidden, Night Of The Creeps, a ne zaboravimo i Slither. Cronenberg je obavio sasvim solidnu režiju koliko je mogao (znajući da se učio još i da nije imao baš iskustva), tako da kamera možda nije uvijek sjajna, malo ponekad to sve izgleda dosta šeprtljavo tako da je moglo biti i dosta bolje, no za low-budget i sam početak karijere je u redu te je filmu podario osim režije i sjajan scenarij pun ozbiljne tematike vezane za muškarca (“man is an animal that thinks too much”), dirljivog dijaloga dostojnog ovakvog neobičnog filma no i erotike (“dying is an act of eroticism”) plus uz ponešto i humora (čovjek u praonici rublja vidi debelu ženu koja mu viče da je „Hungry for love“),  bizarnih scena poput dviju sestri blizanki spojene na lancu ko kerovi viču za ljubavi, te naravno legendarna i čuvena scena koja se ureže u pamćenje zasigurno svima sa Barbarom Steele u kadi sa parazitima koja ulijeva strah u kosti. Gluma je prvenstveno jedini pravi minus u ovom filmu što me podosta iritiralo. Glumci su većina manje više ko da su sa ulice došli (tolko o njihovoj glumi), jedino poznato lice je Barbara Steele te se u filmu pojavljuje i prelijepa Lynn Lowry koja mi se najviše dopala u filmu i koja je prije ovog filma glumila u Romerovom „The Crazies“. Specijalni efekti su veliki adut u filmu,  Joe Blasco je za male pare doslovce čuda napravio tako da ima dosta disgusting scena koje šokiraju (jedna od njih je posebice pri kraju u borbi dvojice mušakaraca sa parazitima koji počnu uništavati lice jednoga), no u globalu film sadrži dosta uznemirujućih scena dovoljno da protresu čovjeka od koje su neke utjecale i na kasniji veliki sci-fi/horror hit Ridleya Scotta Alien.

Završnica je u nabijenoj atmosferi „ala Night Of The Living dead“ gdje stvarno dolazi do vrhunca kad je u pitanju klaustrofobična atmosfera (gdje god se okreneš osoba zaražena parazitom je oko tebe sspremna da te zarazi) i nepredvidivost, te sam kraj koji je je u duhu cijelog filma, pravi apokaliptični kraj, nimalo pozitivan i dostojan ovog šokantnog horror debija za budućeg kralja „body horror“ filmova. Iako nije savršen, jako me dojmio, šokirao i stavio na razmišljanje o seksu i svijetu oko mene (ko gotovo svi Cronenbergovi filmovi) te je ovo prvi film iz poznate (kako ja to zovem trilogije o sexu) početa ovim filmom preko Videodroma pa do Crasha. Nije možda jedan od najboljih Cronenbergovih filmova, no u pitanju je jedan jako kvalitetan i neobičan horror klasik iz 70-tih, možda čak i najperverzniji u njegovoj velikoj karijeri koji će zadovoljiti sa jednim jako dobrim scenarijem, bolesnom atmosferom te podosta uznemirujućih scena.

8/10 Izuzetno šokantan, utjecajan i nezaboravan debi Davida Cronenberga.

ZANIMLJIVOSTI O FILMU:

Susan Petrie nije mogla nikako plakati tako da je David Cronenberg pomoću luka na setu uspio da ona zaplače za scene koje su bile potrebne za film.

Kanadski novinar Robert Fulford je napao film u svom časopisu govoreći kako je film loš te je isprdavao Davida Cronenberga šzo  mu je samo otežalo život i daljnji filmski rad.

Snimljen u 15 dana.

David Cronenberg je uzeo Lynn Lowry za film kao medicinsku sestru Forsythe zbog svojih zaraznih očiju i neobične i pozitivne prisutnosti na ekranu.